pregledala sam traileer *screem*
već volim film.

omg, ne želim da mi se približi taj maj, ne ne ne, prvi put da ne želim ljeto :/
sutra post. volim vas

ZAŠTO SVI OSTAVLJAJU KOMENTARE NA STAROM POSTU?
KOMENTARI SU OVDJE!

sutra Eclipse trailer! aaaaa, jedva čekaaaaaaaam !

Ah. Još uvijek vam nisam ispričala vezano za nedelju i koncert. Kasnim ko teletekst. Nema veze. Bit ću duga, opširna i dosadna i nije me briga, moram ispucati svoju neiscpnu želju za pisanjem :P
7.3.2010. Dan je počeo sasvim obično. Nedelja, nadosadniji i najdepresivniji dan u sedmici. Ustanem u 13 i do 16 visim na facebook-u razmišljajući kako bi bilo savršeno da (možda?) naučim hemiju za test ali vrijeme prođe prije nego što i primjetim. Jedan trenutak sam na kompjuteru, drugi ležim na krevetu, treći visim sa plafona (...) Uglavnom, uhvatila me teška depresija jer sam pomislila da će još jedan dan proći tako neprimjetno i bezveze :/ Poseban je meni bio jer nam je bilo kao neka dva mjeseca veze, što je u neku ruku malo a opet, osoba sam koja voli simboliku, bilo kakve vrste.
Nisam imala drugog izbora nego da se pokupim i krenem sa starim kod njegove mame, eto čisto onako da ih posjetim, nisam bila par mjeseci.
Kad smo došli tamo, odjednom je telefon počeo da zvoni, zove Nina, zove Jana, neka frka, koncert, karte. Uglavnom, u zadnjem trenutku Nina je odlučila da joj se ne ide na koncert, iako se dogovorila sa Janom da će ići! Pa su mene zvale da vide želim li ja kartu pošto su znale koliko mi se ide na koncert Vlade Georgieva. Međutim, Nina i karta su bile u Čengić Vili, Jana kući a ja kod nane, sati : skoro 18.
Onda se Jana ponudila da krene po kartu a ja da požurim i da se nađemo pred Skenderijom u pola 8. Bila sam oduševljena!
Ali opet, dio mi je nedostajao. Pitala sam se, 'kako da odem na najromantičniji koncert sezone bez Armira :/'. Zvala sam ga međutim opravdavao se da je umoran, da je imao trening, utakmicu, da je kući cijeli dan. Na šta sam bukvalno poludjela. Pomislila sam kako je ružno kad bi ti za nekoga dao bilo šta, pošao bilo gdje a toj osobi je prosto svejedno. Međutim, prevarila sam se :/ Nije mu svejedno. Dok sam se našla sa Janom, i doživjela blaži slom živaca, nazvao me, i rekao da dolazi. Niste mogli zamisliti moju sreću :)
Kada je došao i upoznao se sa Janom, stali smo u red, čekali koncert. U tom trenutkuu, Lejla ili ti ga Sprinkles se javilaa, upoznale smo see :$ Niste svjesni koliko sam ja nju puta vidjela, ali nisam smjela da uspostavim kontakt :$
Uglavnom, počelo je savršeno. Imala sam svoju dragu Janu da čavrljam s njom, nega da to sluša i drži se uz mene, divnu atmosferu, iščekivanje. Idealno. I onda bum. Stojimo mi tako, čavrljamo po planu međutim, jedan dio slagalice nedostaje :'on da to sluša i drži se uz mene'. I pogodite ko je stajao ODMAH pored nas? :) Njegova debilna bivša i svo njeno društvo. Yo, mother fucker, I'm a jealous bitch when it comes to my man ;) Nije ugodno, znate, da mu se ona baca na ramena, grli ga preda mnom, njene drugarice se napadno smiju i dozivaju njegovo ime svako dvije sekunde. Došlo mi je da se iste sekunde pokupim i odem. Međutim, ostala sam smirena (kao..), iako je on primjetio moju reakciju. Nije me bilo briga, iskreno. On se vrlo često drugačije osjeća, a drugačije ponaša i priča. Osjećam se prelijepo s njim, ne bih ga sada pustila, i baš zato ne bih dopustila da ode od mene. Iako je bio umoran, glaaaadan, dušaa, nikakav, ostao je do samog kraja koncerta, i vratili smo se kući zajedno. Bila sam šutljiva, pomislio je da nešto nije u redu. Rekla sam me muči nešto: što nikada nije rekao kako me doživljava, šta osjeća prema meni! Odgovorio je 'zar nije očito :) ?' Meni nije, morao mi je iskazati riječima. I znam da riječi ne znače al' one dođu kao šlag na tortu, kao neki ukras na samo djelo. A on je počeo sa dobrom poznatim svojim isprikama da nije dobar u pokazivanju emocija, da on ne govori te stvari, da ne zna kako bi. I da moram biti svjesna da mu značim, i da se nikada prije nije vezao za nekoga kao što se vezao za mene. Znate, nije mi to dovoljno. Nastavili smo priču preko msn-a. Ali znate koje riječi želim da čujem. Ono 'volim te'. Ne znam zašto je to tako teško. Mislim, htjela sam to da mu kažem, kad smo se rastajali ispred moje zgrade, ali nisam mogla. Tačno sam pomislila da nije vrijeme za to. Kako imamo nešto što mi sada predstavlja mnogo ali da ipak treba da idem korak po korak. Njega je tako teško zadržati, komplikovan je i zatvoren što se emocija tiče iako znam da proživljava toliko toga, u onim svojim slabim trenutcima, kada mi dođe u očima mu vidim da mu je samo potreban zagrljaj. Volim osjećati da sam mu potrebna, da voli biti sa mnom. To je pokazao. A ja sve cijenim.

Ah, to mora da je ljubav :$

sretan 8. mart, drage dame. 

Sunce je izašlo, šteta što je 'zubato' haha. Znate kako kažu kad je sunčano a hladno. Osjećam se bezvezno i smlaćeno, al' nema veze. Ne mogu dugo da pišem, došla sam samo kratko da se javim :)
Sestri mi je danas rođendan, 29ti, duša moja, pa kasnije idem s njom do grada :))a poželjela sam Janu i Ninu pravoo, nisam ih vidjela par dana :(

Sutra je meni i A. dva mjeseca veze... Čudno je kako ti neko za kratko vrijeme može postati toliko bitan. Ali opet, neću da pretjerujem. Od njega bih voljela još samo malo topline da doživim, upravo zato što mi toliko znači, željela bih da i on to pokazuje. Al' dobro. Ja sam tu da trpim ;)

hey, hey, bitches
osjećam se dooobrooo!
sve mi nekako ide po planu, nije loše. Znate vi da sam ja onaj tip osobe koiji zna uživati u sitnicama
danas je bio test iz fizike, nadam se biloo kojoj pozitivnoj ocjeni :/
sutra mi takmičenje iz geografije a ja nisam otvorila ovu knjigu. tako mi je mrsko -.-'

non stop gledam desperate hausewives na netu, petu sezonu završavam pa ću pogledati šestu. pronašla sam savršenu stranicu (http://tvgorge.com/) na kojoj imaju apsolutno SVE američke tv serije i emisije, sve sezone, sve epizode, potpuno besplatno i neograničeno. I'm lovin' it :$ !

drage moje, koncert Vlade Georgieva pomjeren za osmi mart -.- not cool :D!
sada je izvjesno da li ću ići :/ ne da mi se u ponedjeljak smarati, još sam druga smjena :S !
whatever.

idem sad, kao ovu geografiju nešto, nemam pojma kako ću -.-
volim vaas !

Upravo gledam film 'Mean girls' i muka mi je. Stvarno jeste. Mrzim spletke, lažna prijateljstva, tračeve, izmišljotine...Što ikome to treba? Nije mi jasno zašto postoje izvještačene, glupave, egoistične djevojke kojma je primarni cilj osvećivati se, drugima zagorčavati život. Sreća pa ne živimo u takvom okruženju, naše srednje škole nisu kao američke: ali svejedno.. I kod nas ima i previše zlobnica.



Ovaj vikend je prošao po planu, bilo je dobro. U petak sa Aidom na 'Skapina', ismijale se, pa se po pljusku vraćale kući. Bilo nam stvarno lijepo.
U subotu sam prvo ujutro otišla do dragog, bukvalno ga izvukla iz kreveta da idemo šetati. Odavno nije bilo lijepo vrijeme tako da nisam to mogla da propustim :P . U povratku doduše sam se uvrijedila na neku šalu. Nisam mogla da izdržim, sve me to previše pogađa jer je od njega, tako da 10 puta emotivnije prihvatam situacije. Naljutila sam se, prvi put u našoj vezi. Bio je poprilično zbunjen, tu reakciju do sada nije vidio od mene. Ali stvarno nisam mogla da se obuzdam. Na kraju, samo me je čvrsto zagrlio, i uz poljubac poželio da se lijepo zabavim kod Anese. ISTI MOMENAT kad sam ušla u zgradu počela sam da plačem ko kreten, i plakala sam sat vremena, dok mi bukvalno nije nestalo suza. Gledala sam u nebo, nisam dugo imala baš tako slobodnog vremena da ne radim bukvalno ništa. I onda sam se spremila za Anesin rođendan, otišla na Alipašino. Došla sam tamo, ali nije mi bilo dobro, mislila sam na njega cijelo vrijeme, i na našu glupu raspravu, tako da sam se brzo i vratila kući. I onda me nazvao. Ne znam kad sam zadnji put osjećala takvo olakšanje. Čuli smo se i ponovo sam bila u elementu.



Danas sam se našla oko pola 3 sa Leiloom! Sjele smo u BBI na četvrti sprat! JELA SAM HAMBURGEEER!
A nisam ima bar pola godine radi aparatića (jer nisam mogla da grizem -.-). Sjedile smo tako, ispriičale se, istračale po običaju i onda u Cinema City (nikakvo čuudo :D) da gledamo ovaj naš novi film 'Na putu' i moram vam reći da nisam oduševljena -.- Ali nije ni loš. I onda poslije sam otišla kod Selme na dernek i bilo mi je odlično. Muzika, raja. Sve u svemu, znam da bi mi bilo još ljepše kad bih otišla na neki party sa svojim dragim. Zamišljam to zadavanjeee :P S njim inače volim da plešeem :$

Za naša dva mjeseca, 7. marta,  idemo na koncert Vlade Georgievaaaa! (so romantic :$) Naša pjesma je 'živim da te nađem' : ona nas je spojila na neki način :$ Uglavnom, osim ako se šta slučajno ne desi, biće nam prelijepo.



I tako... Sutra moram fiziku da učim, jer imamo test, nadam se pozitivnoj ocjeni hahaah, ni manje ni više :P !

Laku noć, volim vas ♥!

Oooo, it feels so good ;)
Jedva čekam ovih par dana, bit će baš savršeno! Sutra poslije škole sa Aidom i Janči idem Skapino da gledam! U subotu prvo sa Lelom dragom da se nađem, pa kasnije kod Anese na dernek!
U nedelju kod Selme, pa sleepover kod Jane, u ponedjeljak ćemo se trijezniti hahaha.

Vjerovatno se neću javljati ovih par dana!

I btw, volim ga. Nisam mu još rekla riječima, nekako mi nije zgodno, bojim se reakcije. Ali fakat. Sretna sam kad probijem onaj oklop, pa se u njemu stvori onaj zaštičnički instinkt. Volim too, aaaaa!
I sretna sam što ga imam, trenutno ne znam šta bih bez njega.

Nervirala sam se i bila sjebana i onda skontam kako nemam zaista nikakvog razloga -.- Fkt ništa nije vrijedno. Distanca.

I, kao i obično, navečer smorena. Odvikla sam kako da pišem post, evo treći put započinjem i ne znam šta da vam kažem, a imam par stvari.

Danas sam se komirala u školi blago rečeno, i bila sam presretna kad sam uvidjela kako složan razred imamo kad je u pitanju izvlačenje (H) - danas smo Rijadu htjele sjenama za oči napraviti masnicu da izgleda k'o da ga je stara poslije roditeljskog ubila na mrtvo, da se profesorica fizike sažali pa da ga ne pita :$
sreća, smuntali smo je ofirnom pričom da nismo lekciju završili, omfg;

U školi mi je sad tako zabavno. Jest' da knjige godinu i po u ruke uzela nisam ;) Ali opet imam koliko-toliko dobre ocjene (kako APSOLUTNO NIŠTA ne radim)
I razrednica me voli, na roditeljskom samo petice pročitala :D Nije spomenula ni fiziku ni geografiju haaa (H) !
To se zove nafaka!

Danas sam sa Ninom bila kod oftamologa :/ Povećala mi se dioptrija na (pazi sad):  MINUS ČETIRI I PO ! Njoj sreća nije mnogo ... Razmišljam da kupim sočiva: ali da li sam u prilici starog uvaljivat u troškove ? Nije u redu, ne ležimo svi na parama ;)

Ovaj mi je vikend uuh, tako prebukiran! Imam 3 ponude samo za dernek rođendanski u istoj noći. E sad ti, Dina, kontaj gdje ćeš :$! A u nedelju sa Janoom sleepover :$ !
Ponedjeljak se ne ide u školu, ko naručeno!

Moram knjige da se prihvatim, u pm više, fiziku da ispravim. I da, svečano obećavam da ću geografiju učiti od 'Atmosfere' (ahaaaa ;))
Al' stvarno :$ !

Laku noć vam želim, čujemo se opet :$

-.-

Trenutak je dovoljan da se neko upozna; trenutak je dovoljan da se neko zavoli.
A niti vječnost nije dovoljna da se zaboravi ono što trenutak učini :)

Uglavnom, nisam dugo lijepo sjela i pisala jer slabo imam vremena, skoro nikad kući nisam! Amela mi moja reče 'hvališ bloggeru', pa se odlučih napisati barem nešto, da ne ispadnem sad nemarna



U četvrtak mi je, kao što sam i vam i javila, bio rođendan. Bilo mi je skoro idealno (da nije bilo pojedinih napaćenika koji su jednostavno morali biti u centru pažnje i na taj jedini moj dan u godini). Izašla sa drugaricama navečer, pa se našla sa dečkom, on obično dođe kod mene kući: osjećam se k'o Bella
Ščućurim se na njegovim prsima, i slušam mu otkucaje srca dok nam svira neka muzika. A mi pričamo, ljubimo se (i još svašta nešto, aaah ). Osjećam takvu povezanost s njim. Sada kada pogledam u budućnost : ne vidim se bez njega. Vrijeme nam otiče, on će otići, ja ostajem. Milje će nas dijeliti. Pitam se hoćemo li se toliko osnažiti da ostanemo skupa na daljinu :/
Zamišljam kakav će biti taj dan kada bude odlazio?! Kako ću ja to da podnesem? Toliko je bilo odlazaka u mom životu, pa dokle više? Želim da mu budem najljepše 'zdravo' i najteže 'zbogom' :(



 
Najgora stvar je ta njegova narav: to što on tako teško zavoli, što ne zna iskazati ono što osjeća i ne trudi se da iskaže. Fale mi riječi, sitnice, znaci pažnje, neka emotivnost. A, nadam se i puna sam razumijevanja i podrške; sada, dokle će to biti tako, vrijeme će da pokaže.




Što se škole tiče, ja u tu zgradu uđem, prođem kroz par učionica, ismijem se sa Anesom, Aidom, Rijadom, i ostalim, poslije obavezno negdje odem lunjat i dođem kući sretna. Stvarno mi je zanimljivo i lijepo. Ali opet jedva čekam negdje april, maj, ono divno vrijeme ♥



Skinula sam za svoj rođendan aparatić. I napokon ispunila svoju najveću želju na svijetu. To me čini prezadovoljnom!

Drage moje, to bi bilo to! Stvarno, volim vas i nedostajale ste mi. Potrudiću se biti redovnija!

.. menii rođendaaan 

14 dana me nije bilo! 14!!! A čini mi se kao vječnost! Toliko toga se izdešavalo :/
1. Škola, počela sam je tako-tako. Problem mi je fizika, kao i obično, ali riješiću ja to aBd do kraja, nadam se ;) I da, to primjetim svaki put kada idem prema školi i dok ulazim: osjećam se tako ponosnom što idem u Prvu gimnaziju. Škola stvarno jeste teška. Nije to toliko do gradiva, već profesori. Sve su to iskusni ljudi (da ne kažem fosili) koji forsiraju sve moguće gluposti. Najgore, što je tata naviknut na sve petice i nije svjestan da sam ja u srednjoj školi pa uporno misli da je to jednostavno. Mrš ba.  Toliko o tome, fuj.
2. U razredu sam se sprijateljila sa dvije preeedobre cure. I zavoljela sam ih maksimalno. Sa svojom Dženi je standardno sve u redu. Sa njom, Ninoom i Jančii izlazim u četvrtaaak, jedva čekam.
3. A u četvrtak mi je 15. R O Đ E N D A N! Niste svjesne kako jedva čekam. Šta god ko pričao, ja volim rođendane, praznike: možda je klišeej, ali nije me briga. A danas je mom dragom 19. rođendan! Ljudi niste svjesni koliko mi znači i kako sam se zaljubila u njega. Kupila sam mu Bruno Banani, neki novi, oduševila sam se i dva čokoladna cupcake-a sa srceeeeem :$ Doći će večeras, jedva čekaaam!



Bila sam u kazni čitavih sedam dana. Uzeo mi tata mobitel i kabal od kompjutera. Razlog nije za javnost, uglavnom uhaćena sam kad nije trebalo :r Al' eto :$
Preživjela sam :P


Uglavnom to je to, idem sad, nemam inspisacijee -.- !

♥

8 dana nisam bila tu a meni se čini kao vječnost. Nije da ne mogu bez ovoga, mogu. Ali mi je opet prešlo u naviku da pišem i da se jadam.

Inače mi se nekako u zadnje vrijeme mali vremenski periodi čine tako dugački. Evo 2 dana u školi, ja imam osjećaj da idemo već 15 dana. S momkom sam mjesec dana (damn, zar ima toliko :D?) i opet mi se čini ko da se duže znamo. Postali smo nekako bliski. Da ne dužim i ne dosađujem, osjećam se prelijepo, što je poprilična promjena. Kada se zaljubim onda se osjećam ispunjeno i vjerujem da će ovo da potraje, od samog početka mi se činilo dobriim i uzbudljivim.
I jeste dobro i uzbudljivo. Neću detaljisati, ne da mi se.
Čak ni u školi nije toliko loše.

Sve ide jedno za drugim, poslije sreće dođe pad, to će i biti, samo čekam -.-' Mada neću da se opterećujem sa glupostima (A)

Uglavnom, odoh sad. 

Blog je postao za mene opterećenje. Volim pisati stvarno, ali čemu? Ponekad pomislim da je to pomalo nezrelo i nebitno, da nemam ništa od ovog.
Još više sazrijevam, neprestano. Skinula sam i svoje postere iz sobe, da. Bili su tu zvanično godinu dana, ali ljudi se mijenjaju, mijenja se i stil i način života.

Imam sad nekog posebnog kraj sebe. Osjećam se kao što dugo nisam i sve mi imponuje. Baš mi je stalo do njega, i znam da će ovo da zaboli na kraju, kad ode. Ali spemna sam na sve, i pripremit ću se i na najveću bol i usamljenost jer znam da će da se vrati, kad kad :)

drage moje, ovo nije zbogom, ali vjerujem da neću mnogo pisati.

ipak, volim vas <3

Da vam zaželim dobro jutro
U redu, evo sad već ubijam dosadu, pokušavam ostati budna ... Neću vam se javljati, danas i pretpostavljam sutra, idem na prijateljevu vikendicu.
Čovječe, ne mogu da vjerujem da će uskoro škola, malo više od sedmice dana je ostalo. Teško mi to pada, taman mi je lijepo. Ne kažem, čitav raspust je bio odličan, i baš zato sad neću da to upropastim!
Ipak, bitno je da sam ja to iskoristila maximalno. Shvatila sam da nemam ništa ako sjedim kući i očajavam. Preuzmi stvar u svoje ruke i da vidiš ljepote. Kad radiš na sebi, kada činiš nešto da ubiješ sopstvenu dosadu, lijenost, glupost i počneš zapravo da živiš - neće ti više pasti na pamet da nešto želiš - to će ti se i ostvariti :r

Eto, baš gledam starije postove. Na samom početku školske godine, ako se mooožda sjećate, pričala sam vam o dečku iz razreda, koji je izabran za predsjednika jer se ribe lože a muški su mu jarani? Eh, i napisala sam 'samo je pitanje vremena kad ću ja preuzeti njegovu ulogu (A)' (pošto sam ja izabrana kao potpretsjednik) - i pogodite šta! - baš sad u decembru sam postala pretsjednik razreda. Nije to bitna stvar, ali kad ja nešto kažem biće tako aaaa! hahaha, dobro, sad već pretjerujem, biće da mi nesanice utiče na psihu.

Ne znam, ja bih vama mogla nebuloze prosipat još sat vremena. Al' idem da popijem kafu, mislim da me jedino ti može spasiti da se ne srušim sad u wc-u.

Prekriženo je

♥ goodbye
♥ tvojneko
♥ certainly
♥ sarenisnovi
♥ subwaydream
♥ balkon
♥ 16rana
♥ subconscious

da ne bih sada svakome posebno odgovarala, radim to ovako: Hvala vam i previše :)